24sata

Padaj Silo i Nepravdo!

Razgovor sa Titom

leave a comment »

Prvo pitanje: Kad danas razmišljate o godinama rata i oružane etape revolucije naroda Jugoslavije, druže Tito, kakav značaj pridajete izvojevanim tekovinama?

Odgovor: Kad se čovjek u mislima vraća u prošlost, i razmišlja kroz kakve smo mi sve teškoće prošli, da bismo kroz narodnu revoluciju, u kojoj su učestvovali svi naši narodi, došli do ogromnih rezultata koje smo ostvarili, mora da zaključi da je najveće što smo u toj revoluciji postigli upravo bratstvo i jedinstvo koje je u njoj ostvareno. Cijena kojom je ta tekovina plaćena isuviše je velika, da bismo danas mogli dozvoliti bilo kome da prije svega bratstvo i jedinstvo, a isto tako i druge tekovine naše revolucije, bilo čime ugrozi.
Zato, kad danas vidim da još uvijek ima ljudi koji na sve to zaboravljaju i na razne načine ruše ili pokušavaju da ruše velike tekovine naše revolucije, za koje su date tolike žrtve u toku naše oslobodilačke borbe, to mi veoma teško pada. Značaj naše oslobodilačke borbe i tekovina ostvarenih u toj borbi ogroman je. Jugoslavija je danas u svijetu primjer zemlje koja je u najtežim vremenima uspjela da se odupre sili koja je ugrožavala ne samo Evropu nego i čitav svijet – i da u toj džinovskoj borbi ostvari i sačuva svoje jedinstvo uprkos svim pokušajima da se putem razdora i raznih drugih mahinacija naši narodi odvoje jedni od drugih.

Pročitaj ostatak ovog unosa »

Written by Admin

Septembar 7, 2008 at 8:35 pm

Objavljeno u Tekstovi

Potjernica

leave a comment »

100.000 RAJHSMARAKA U ZLATU DOBIĆE ONAJ KOJI DOVEDE ŽIVA ILI MRTVA KOMUNISTIČKOG VOĐU TITA

Ovaj zločinac bacio je zemlju u najveću nesreću. Kao boljševički agent, ovaj skrnavitelj crkava, lopov i drumski razbojnik hteo je da obrazuje u zemlji sovjetsku republiku, a k tome je uobrazio da je on pozvan da “oslobodi” narod. Za ostvarenje toga cilja on se sprema u španskom građanskom ratu i u Sovjetskoj Uniji, gde je upoznao sve terorističke metode GPU-a, metode skrnavljenja kulture i životinjskog uništavanja ljudskih života.

Pročitaj ostatak ovog unosa »

Written by Admin

Septembar 7, 2008 at 8:33 pm

Objavljeno u Tekstovi

Miroslav Krleža: Izlet na omladinsku prugu Brčko – Banovići

leave a comment »

Bajramsko jutro u Brčkom: dva-tri fesa, dvije-tri feredže, tu i tamo po koji pucanj iz dječje pištolje, volooka, homerska ljepota pogleda goveđeg, mokre daske na Savskom mostu. Mnogo slika, zapravo staromodnih, čudnih, osamdesetih godina prošloga stoljeća. Stojim na Savskom mostu, na vlažnom, od kiše natopljenim daskama, i razmišljam o Savi kao o motivu našega slikarstva i naše književnosti. Već više od stotinu godina teče Sava kroz našu umjetnost, a osim Nikole Mašića nije inspirisala ničije palete. Jedan od sentimentalnih pjesnika savskih, njenog tihog lirskog toka i zelenih joj obala, bio je A. G. Matoš. Save u Turopolju ili pod Beogradom nitko nije dao bolje od njega.

Pročitaj ostatak ovog unosa »

Written by Admin

Septembar 7, 2008 at 8:24 pm

Objavljeno u Tekstovi

Jovan Popović: Nesvrstani

leave a comment »

Legendarni pobjednik u ratu, Josip Broz je postao i jedan od stupova suvremenog svijeta, onaj koji, ustrajno revolucionaran, tumači ”da bez slobode nema mira, ali … i bez mira nema slobode”. Naime, mir u sloboda su u uzajamnoj ovisnosti: mir jest funkcija slobode i ravnopravnosti, a sloboda je funkcija mira:
Tako govori Josip Broz.
U tom smislu djeluje Josip Broz.

Pročitaj ostatak ovog unosa »

Written by Admin

Septembar 7, 2008 at 8:22 pm

Objavljeno u Tekstovi

Jovan Popović: Narodnooslobodilački rat

leave a comment »

Kad je metalac Josip Broz 1938. godine od Georgi Dimitrova, sekretara Izvršnog komiteta Komunističke internacionale, u Moskvi dobio zadatak da preuzme kormilo Komunističke partije Jugoslavije, jedne od članica Internacionale, da Partiju reorganizira i osposobi za revolucionarnu borbu, Josip Broz (Rudi, ili Tito, ili Valter) tada mu je rekao:

-Ako je i bilo ljaga na našoj Partiji, mi ćemo te ljage oprati!

Pet godina poslije toga razgovora s Dimitrovom, Tito je u Jajcu, govoreći na jednom partijskom tečaju o povijesti Partije, rekao:

”Ja vam kažem ovdje otvoreno da sam 1938. godine dao riječ drugu Dimitrovu, da će naša Partija oprati ljagu sa svojeg imena pred Kominternom, i ja mislim da sam održao tu riječ i da je naša Partija oprala Ijagu u ovoj narodnooslobodilačkoj borbi.”

Pročitaj ostatak ovog unosa »

Written by Admin

Septembar 7, 2008 at 8:16 pm

Objavljeno u Tekstovi

Miroslav Krleža:Titov povratak 1937

leave a comment »

Stoji Tito pred svojom kućom, a misli mu kruže u ogromnim krugovima oko starog kumrovečkog krova obraslog mahovinom. Razmišlja o sebi, o svom žalosnom djetinjstvu, o svjetskom ratu, o kasarnama, o Karpatima, o logorima i o bojištima, o bitkama kroz koje je prolazio i o velikim sibirskim rijekama, o ruskom jeziku, što oplakuje kao more kitajske zidine i mongolske daleke zemlje i narode, razlijevajući se sve tamo preko Azije do Tihog oceana. Razmišlja Tito o svom vlastitom životu, o fabrikama po kojima je radio, o sindikatima, o drugovima, o štrajkovima, o pokretu kome stoji na čelu, o čitavom jednom ljudskom životu, što se preko Lepoglave i Španije zatvara danas u ogroman krug bitaka i borbe od Madrida do Kumrovca, i taj nedogledni životni krug jednog putovanja oko svijeta, traje eto, već čitav jedan život, a ovdje u Kumrovcu, laju psi kao što su lajali prije trideset i četrdeset godina, Ni vrata nisu podmazali i krepane mačke bacaju u potok, ni gnojnice nisu podzidali, kao da se u svijetu ništa ne događa i kao da se uopće ništa nije dogodilo i kao da Evropa ne stoji pred novim svjetskim ratom! Puše se i dime kemijski kombinati od Sjevernog ledenog mora do Urala i Volge, grmi čelična industrija od Vladivostoka do Magnitogorska, trese se zemlja u svojim sredovječnim temeljima, Amerika i Evropa kuvaju više od sto miliona tona čelika, grme topovi u Španiji, Hitler sprema pokolj, dolazi međunarodna oluja, a ovdje laju psi i vonjaju jame kao u Keglevićevo doba tlake i robote. Sprema se nova međunarodna katastrofa, fašistički gorila brusi svoje noževe, a kod nas Kupinec hrče, Kaptol hrče, Kumrovec hrče, čitava naša malograđanska inteligencija hrče, a Tito stoji usred Kumrovca i osjeća vakuum sredovječnog zakašnjenja, prokletstvo kumrovečkog nokturna, kada laju psi i sve stoji ukleto na jednom te istom mjestu. Od Tihog Oceana i od Španije ližu plamenovi velike revolucije, u rujnom odsjevu titra osvit požara po bezbrojnim talionicama svijeta, dime se kombinati, puls svijeta kuca već danas ritmom budućih svijetlih stoljeća, a kod nas sovuljaga oblijeće oko marijaterezijanskih zvonika: i sve je dosadno staro kumrovečko groblje i truli most, te prijeti da će se srušiti pod malo glasnijom stopom noćnog samotnika. U tihom završnom trenutku ovog lirskog solilokvija, u posljednjim tonovima kantilene tog melankoničnog monologa, Titov glas promijenio je sjaj i njegove svijetloplave oči golubinje prelile su se ocalnim, tamnomodrim, metalnim prijelivom i potamnile kao tinta. Dobročudna, mekana igra usana ustitrala je od prkosne, tvrde, kao od kamena klesane crte i u onom pogledu, u onom glasu javio se nekakav neodređen i sugestivan izraz pun bola i nemira.

Pročitaj ostatak ovog unosa »

Written by Admin

Septembar 7, 2008 at 7:58 pm

Objavljeno u Tekstovi

Miroslav Krleža:Tito

leave a comment »

Usred sveopće jalove zbrke mišljenja i uvjerenja, principa i mentaliteta, kao koreferent na Osmoj Mjesnoj partijskoj konferenciji februara 1928, pojavio se Tito sa svojim praktičko-političkim tezama, veoma jednostavnim i logičnim, za proletersku partijsku svijest, tada već prilično uznemirenu dugotrajnim partijskim rasprama, veoma uvjerljivim, a po principu proleterske solidarnosti neobično privlačnim, Kao predstavnik proleterske partijske opozicije, Tito je naglasio kontrast između masovnog otpora koji se javlja spram političkog i ekonomskog stanja fakata u sve nervoznijim štrajkovima (kada se po satu radnog vremena plaćalo jedan do dva dinara), i ove prividno principijelne diskusije, koja prijeti Partiji neminovnim rasulom, ne bude li se prekinula u interesu partijskog jedinstva. Kao predstavnik neuvijene negacije ove partijske diskusije, koja se odvijala u okviru partijskog vodstva uz sve veću izolaciju od masa i sve opasnije odvajanje od praktičnih zadataka, Tito se javio kao tumač proleterske solidarnosti i od prve njegove riječi on je osvojio simpatije svih delegata. On nije progovorio ni o jednoj od takozvanih kardinalnih tema partijske diskusije nego o tome kako organizaciona tehnika Mjesnog Komiteta nije na visini, kako su veze slabe ili nikakve, kako ne funkcionira raspodjela ilegalnog propagandističkog materijala, kako rezolucije s viših foruma ne stižu do rajona, kako je političko prosvjećivanje partijske mase zanemareno i tako dalje. U svome koreferatu on je naglasio kako se partijsko frakcionaštvo (koje je tada već bilo zauzelo relacije neprijateljske netrpeljivosti), može suzbiti isključivo samo praktičnim radom u masama, i to tako, da se progovori stvarno o onom što proletarijat neposredno osjeća kao svoju dnevnu brigu, a to su slabe plaće i besposlica. Govorio je o potrebi neposrednog oslobođenja od frakcijske borbe, o negativnom uticaju ovog sektaštva na mase, a što se političke prognoze tiče, njegova slika bila je tamna i veoma ozbiljna: teror dvorske klike pretvara se u generalsko-fašističku diktaturu, sve su hrvatske partije kapitulantske i jedini način kako da se prekine sa nezdravim stanjem u partiji, s obzirom na ozbiljnost situacije, jeste, da se pokrenu partijske škole, da se otpočne sa sistematskim uzdizanjem ideološkog nivoa masa, da se obnovi Crvena Pomoć kako bi se prevladala psihoza poraza, koju može prevladati isključivo samo monolitni, klasnosvjesni proleterski centar Partije, kome misao beskompromisnog partijskog jedinstva treba da bude jedinim političkom kompasom.

Pročitaj ostatak ovog unosa »

Written by Admin

Septembar 7, 2008 at 7:54 pm

Objavljeno u Tekstovi